Vlada sarajevskog kantona naumila je provesti radikalne mjere štednje u sektoru obrazovanja. I ne sasvim poman pregled predviđenih reformskih zahvata dovoljan je da se proklamirani cilj – unaprjeđenje kvalitete obrazovanja – učini potpuno nerealnim. Očito je da se radi o pokušaju stranačkih elita da što bezbolnije po vlastite kadrove provedu mjere štednje naložene od strane međunarodnih institucija.
Na adresu kantonalnih odbora Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, kao i svih osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo, stigao je 9.5.2015. neprotokolisani i nepotpisani dokument kantonalne Vlade, sa vrlo karakterističnim naslovom: “Program mjera racionalizacije budžeta ministarstva obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo u cilju unapređenja kvaliteta nastavnog procesa i sukcesivne isplate tužbi uposlenika osnovnog i srednjeg obrazovanja”. Radi se o “radnoj verziji” spiska Vladinih dekreta kojima se, između ostalog, najavljuje otpuštanje tehnoloških viškova, zabrana daljnjeg zapošljavanja, smanjivanje autonomije škola i njihovo potpuno podređivanje Ministarstvu te nečega što se naziva “objedinjavanje stručnih službi”. Vlada koju čine narodnjačka Stranka demokratske akcije (SDA), “istinska ljevica” Demokratska fronta Željko Komšić (DF) i populistički jezičak na vagi Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS), prosvjetnim je radnicima poručila da je “opšta… ocjena da je javni sektor (a prema tome i obrazovni sistem op.a.) u Bosni i Hercegovini predimenzioniran i nefunkcionalan u odnosu na potrebe i mogućnosti privrede i građana koji ga finansiraju”.
Ne ulazeći u to o kakvoj “opštosti” se radi, o kojim podacima se uopšte radi, odnosno na koje konkretne dijelove javnog sektora se misli, Vlada je zaključila da je osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju u Kantonu Sarajevo potrebna “racionalizacija”, koja podrazumijeva: spajanje škola sa ciljem stvaranja jednakih uvjeta za rad, što znači ukidanje matičnih i pretvaranje u područne svih škola koje imaju mali broj učenika te fuzija svih osnovnih škola koje ne ispunjavaju uslove utvrđene standardom (min. 18 odjeljenja). Višak radnog prostora, osiguran kroz ovu mjeru racionalizacije, treba koristiti za iznajmljivanje i sticanje finansijske dobiti. Zatim, određuje se smanjenje broja zaposlenih na osnovu penzioniranja i raspoređivanje viška zaposlenih (tzv. tehnološkog viška) kroz program zbrinjavanja zaposlenika. Racionalizacija znači i promjene u načinu plaćanja nastavnika nastavnika. Naime, oni koji ostanu u radnom odnosu bit će plaćani u zavisnosti od rezultata rada i uspjeha njihovih učenika.
Također se uvodi zabrana zapošljavanja u svim osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo osim ukoliko se ne pribavi saglasnost resornog ministra. Niti prijem pripravnika i volontera se ne može više vršiti bez saglasnosti Ministarstva dok traju mjere iz ovoga programa. Ušteda se planira ostvariti i ukidanjem radnog mjesta noćnog čuvara (kojeg video nadzor). Usluge šefova školskih računovodstava predviđa se zamijeniti uslugama privatnih agencija. Zabranjuje se uvođenje i plaćanje prekovremenog rada, kao i isplata naknada za posebne rezultate rada, stimulacije i slične naknade. Određuje se preispitivanje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta s ciljem maksimalne racionalizacije potrebnog broja izvršilaca i maksimalnog radnog angažmana svih zaposlenih. Te u konačnici, predviđa se analiza pravilnika o unutrašnjoj organizaciji te procjenjivanje da li se određeni poslovi mogu obavljati preraspodjelom ili pak objedinjavanjem određenih poslova.
Promašena argumentacija štednje
Glavni argument kantonalne Vlade jeste da će suficit koji će se ostvariti uštedama na osnovu navedenih mjera omogućiti “ne samo unapređenje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa i stvaranje jednakih uvjeta za sve učesnike u ovom procesu, već i rješavanje problema vansudskim nagodbama.” Vansudske nagodbe se odnose na slučajeve u kojima su prosvjetni radnici tužili kantonalnu Vladu radi neisplaćenih ličnih dohodaka u prošlosti, što implicira da kantonalna vlada zapravo prijeti da će rigoroznim nametima i narušavanjem autonomije školstva zapravo riješiti probleme koje je sama stvorila gomilanjem dugova. Drugim riječima, prosvjetni radnici će ispaštati jer im se duguje novac. Međutim, to nije glavni apsurd vladinog dekreta u pokušaju.
Glavni argument vlade za smanjivanje broja profesora, a to je pad nataliteta, a prema tome i smanjenje broja učenika, demantovan je u statistikama poslatim sindikatima i osnovnim i srednjim školama, u kojima je vidljivo da se broj učenika u 2014. i 2015. povećao u odnosu 2013. godinu (ove školske godine upisano je 4432, prošle 4145, pretprošle 4049.) Iako broj učenika jeste znatno manji u odnosu na 2000. godinu, Vlada nekako zna da će “ekonomsko-socijalne i kulturološke promjene” (niko ne navodi kakve ekonomsko-socijalne i kakve kulturološke promjene i na osnovu kojih se istraživanja došlo do takvih zaključaka), dovesti do daljnjeg smanjivanja broja učenika.
Vlada je također propustila da primijeti da su eventualni ekonomsko-socijalni razlozi smanjenja broja učenika (zbog smanjenog nataliteta, ali i emigracije u EU) možda upravo uzrokovani katastrofalnim ekonomskim politikama dosadašnjih kantonalnih i entitetskih vlada od 2000. godine do danas. Probleme namjerava rješavati tako što će zavrnuti ruku prosvjetnim radnicima i, potkopavajući srednjoškolsko, a time i kvalitet visokoškolskog obrazovanja, dugoročno produbiti krizu, povećati emigraciju i smanjenje nataliteta. Pored političke promašenosti, razvidna je i dimenzija diletantizma u artikulaciji reformi čemu svjedoči i činjenica da prijedlozi ovakvih reformi dolaze od Vlade na čijem je čelu Elmedin-Dino Konaković (SDA), sportski menadžer koji na Višoj trenerskoj školi, u razmacima od jednog do dva dana, “položio” 9 najvažnijih ispita i od ministra obrazovanja kantonalne vlade Elvira Kazazovića (SDA), također profesora tjelesnog odgoja, koji nemaju nikakve stručne kvalifikacije, a kamoli iskustva u reformama obrazovnog sistema.
Škola za stranačke kadrove
Da je tome tako svjedoči i paušalni zaključak da će se, navodno, ostvareni suficiti koristiti za “unaprjeđenje nastavno-obrazovnog procesa”, bez da je Vlada i pored silnih uvida u budućnost i jednom riječju nagovijestila koji su to tačni koraci u njegovom unaprjeđenju, ukoliko se npr. ukinu područne škole te izvrši “natrpavanje” učenika u objedinjene škole, koji će sa manjkom nastavnog kadra, sasvim sigurno, davati lošije rezultate nego do sada. Kako Vlada onda misli ispuniti jednu od svojih direktiva koja podrazumijeva da bi nastavnici trebali biti plaćani na osnovu uspjeha svojih učenika? Tako što će im onemogućiti printanje materijala (osim, o svome trošku), ograničiti pristup telefoniranju, ili tako što će im se smanjiti plaće na osnovu ideje o finansiranju škola “na osnovu broja učenika kao kriterija”?
“Satiričar već zamišlja direktore kako stoje ispred školskih toaleta i nastavnicima dijele po tri lista iz rolne, s napomenom da ih poslije upotrebe odlože na određeno mjesto, radi prodaje otkupljivačima. Iako bi valjalo razmisliti i o tome da se školska kanalizacija nekako preusmjeri u bazene u kojima bi se skupljalo đubrivo za školske farme, na kojima bi nastavnici bez dovoljno norme uzgajali krompir radi prodaje otkupljivačima”, prokomentirao je cjelokupnu situaciju voditelj projekta Školegijum Nenad Veličković.
U isto vrijeme je vrlo jasno šta je osnovna namjera ministarstva po pitanju stavljanja kompletne autonomije škola pod svoju šapu. Prevashodno se radi o namjeri lakšeg upošljavanja poslušnih i ideološki podobnih stranačkih kadrova, a time i širenje odanog glasačkog tijela, pa potom i lakša kontrola te preusmjeravanje dobiti od iznajmljivanja školskih (javnih) površina privatnicima u džepove različitih Vladinih “posrednika” i “reketaša”. Nema sumnje da bi i povjeravanje školskih finansija privatnim agencijama, također donijelo lijepe procente u džepove političara “posrednika”. Kada se sve uzme u obzir jasno je da se radi o “bosanskom funkcionisanju” mjera štednje predviđenih tzv. Britansko-njemačkom inicijativom, po ugledu na “bosansko funkcionisanje” bolonjskog procesa i drugih prilagodbi tržištu od 1995. godine.
Prilagodba planovima sa Zapada
Saudin Sivro, predsjednik sarajevskog kantonalnog odbora Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja FBiH je na vladinu inicijativu reagovao vrlo hladno: “Racionalizacija se prvo treba provoditi spajanjem (fuzijom) škola, pa tek onda spajanjem odjeljenja i drugim aktivnostima. Prosvjetni radnici i Sindikat nisu krivci za smanjenje broja učenika i povećanje broja zaposlenika, niti ih je neko pitao da li treba uvesti devetogodišnje osnovno obrazovanje, obavezno pohađanje prva dva razreda srednje škole, uvesti nekoliko novih predmeta, smanjiti fond časova za pojedine predmete, povećati fond časova za pojedine predmete i niz drugih tema koje su direktno ili indirektno proizveli ovakvu situaciju u obrazovanju.” Sindikat za sada nema namjeru organizovati proteste ovim povodom, ali je Sviro upozorio da se, ukoliko se to pokaže potrebnim, neće libiti da se ponovi 21. maj 2013., dan mirnog protesta prosvjetnih radnika. Nejasno je kako će novi protest biti učinkovit prije početka naredne školske godine, što Vladi ostavlja vremena da stvari uradi po svome.
Diletantski pozivi na ruiniranje osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja dolaze upravo u trenutku sveopšte krize vlasti u Federaciji BiH, kada ministri Demokratske fronte, radi nemogućnosti dogovora o raspodjeli direktorskih pozicija u javnim preduzećima Federacije napuštaju vladajuću koaliciju SDA-HDZ-DF na federalnom, čime se otvara i mogućnost krize kantonalnog nivoa vlasti, u kojoj također participira DF. Jasno je da se SDA žuri sa sprovođenjem Njemačko-britanske inicijative i mjera štednje vezanih za program Compact for Growth and Jobs za Bosnu i Hercegovinu te je stoga svojim nekompetentnim kadrovima sugerirala štednju po svaku cijenu, a oni su se okomili na najslabiju kariku – prosvjetne radnike. I to koristeći se bizarnom logikom da će nastava biti unaprijeđena smanjenjem broja nastavnika i zatvaranjem škola.