Međunarodni ekonomski forum, središnji događaja za “sklapanje poslova” u Rusiji i s ruskim kompanijama koji se svake godine održava u Peterburgu, prolazi u znaku napetosti niskog intenziteta između Rusije i Zapada. Posebno su u tom smislu europski komentatori primijetili i istaknuli sudjelovanje grčkog premijera Aleksisa Ciprasa na događaju, što je potaknulo teze o “ruskom miješanju” u rješavanju problema lihvarenja Grčke, kao i interpretacije prema kojima je Ciprasovo sudjelovanje znak njegove “putinovske” orijentacije i “napuštanja europskog puta”. No ako je Cipras bio među medijski zanimljivijim gostima, njegovo je sudjelovanje u smislu “sklapanja poslova” bilo sasvim marginalno.
Jedan od ključnih dogovorenih poslova je gradnja novih plinovoda ispod Baltika koji bi trebali spajati Rusiju i Njemačku te opskrbljivati plinom sjevernu Europu. Unatoč čestim zapjenjenim tvrdnjama o nespojivosti europeizma i bliskosti s Rusijom koje izriču dužnosnici Unije ili zemalja članica, novi je plinovod zajednički projekt ruskog Gazproma, njemačkog E.ON-a, britansko-nizozemskog Shella i austrijskog OMV-a. Projekt se nastavlja na već postojeći plinovod Sjeverni tok kao i intenzivnu suradnju zemalja zapadne Europe s Rusijom u opskrbi plinom i, osim što pokazuje duboku licemjernost geopolitike, ne bi bio osobito sporan da nije riječ o projektu koji kapacitetima i karakterom zapravo zamjenjuje otkazane projekte drugdje.
Quod licet Iovi…
Dogovor o novom plinovodu sklopljen je u jeku višegodišnjih zapadno-ruskih sukoba oko gradnje plinovoda kroz Balkan. Kada je krajem prošle godine definitivno otkazan Južni tok, plinovod koji je trebao povezivati Rusiju i Austriju preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Slovenije, to je bila posljedica otvorenih pritisaka SAD-a na Bugarsku, kao i pravnih akrobacija Europske komisije koja je zaključila da bi plinovod ugrožavao tržišno natjecanje. Slično kao hrvatsko odbijanje trase tijekom prethodne ukrajinske krize 2012. godine, ovo je otkazivanje potaknulo nadmudrivanje oko potencijalne buduće trase (tzv. Turskog toka) koja je u većem dijelu trebala zaobilaziti članice EU, a ipak dovesti još uvijek nezamjenjivi ruski plin do Zapada.
Zemlje poput Bugarske pri tome su ispale žrtvama konflikata s kojima nemaju nikakve veze s obzirom da su uslijed otkazivanja ostale bez značajnih prihoda na koje su računale nakon gradnje plinovoda. Evidentno neravnopravan položaj malih zemalja u plinskim igrama potaknuo je jučer srbijanskog ministra vanjskih poslova (također trenutno u Peterburgu) na kratku, ali žestoku tiradu protiv Europske komisije. Žestina će dakako po povratku iz Rusije vrlo brzo biti ublažena do razine udvorništva u sklopu politike “četiri stuba“. No problem krajnje nekorektnih odnosa prema zemljama Balkana će bez sumnje ostati. Pri tome je Zapad teško jedini krivac jer Rusija još uvijek zemljama Balkana svoj plin naplaćuje dvostruko skuplje nego Zapadnoj Europi.