Prema Indeksu ravnopravnosti spolova, u području korištenja vremena neravnopravna podjela neplaćenog rada između muškaraca i žena u privatnom životu i dalje je najveća prepreka postizanju ravnopravnosti spolova. Indeks ravnopravnosti spolova kojeg objavljuje Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), za 2015. godinu, pokazuje kako je Europska unija tek na pola puta ostvarenja zacrtanih ciljeva u području ostvarenja ravnopravnosti spolova. Indeks pokriva šest osnovnih područja: posao, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje te dva sporedna područja: nasilje nad ženama i neravnopravnosti koje se preklapaju. Temelji se na prioritetima politika EU-a te procjenjuje učinak politika ravnopravnosti spolova u Europskoj uniji te u pojedinim državama članicama.
U Indeksu ravnopravnosti spolova za 2015. u području moći vidljiv je najveći napredak, pri čemu se ukupna ocjena povećala s 31,4 boda tijekom 2005. na 39,7 bodova tijekom 2012. Unatoč tomu, prevladavajući udio muškaraca na mjestima na kojima se donose odluke još je uvijek prisutan u svim državama članicama kako u politici tako i u gospodarstvu. Sporedno područje nasilja pokazuje da okruženje u kojem se događa nasilje nad ženama, društveni stavovi prema nasilju i povjerenje u institucije imaju važnu ulogu u tumačenju razina nasilja nad ženama. Rezultati pokazuju da je potreban zajednički napor država članica u prikupljanju podataka u tom području.
Veliki problem predstavlja i činjenica da su za isti posao, žene uglavnom lošije plaćene od muškaraca, pri čemu im je također otežano napredovanje, pogotovo prema upravljačkim razinama. Na okruglom stolu na ovu temu pod nazivom “Razvoj plus za jačanje socijalnog dijaloga, poboljšanjem među sindikalne i kvalitetnije suradnje s poslodavcima i tijelima državne i lokalne samouprave” predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever kazao je kako je, kada je riječ o ravnopravnosti spolova zakonska regulativa jedno, a stvarnost drugo. Nerijetko se, prema njegovim riječima “događa da žene u poslovnom svijetu teže napreduju na višim razinama i na tržištu rada se susreću s takozvanim “staklenim stropom”, kroz koji vide, ali im onemogućava daljnje napredovanje”. Također je, naglasio je Sever “uobičajeno razmišljanje da će žena roditi pa će često i dugo izostajati s posla, a da će muškarci neki posao bolje obaviti. Postoji i gruba podjela da u tekstilnoj industriji rade uglavnom žene, dok se za neke druge unaprijed predodređuje da su to “muški poslovi”. Kad je riječ o plaćama također postoji razlika između žena i muškaraca, jer na nekim slabije plaćenim poslovima rade žene, a muškarci su bolje pozicionirani u tvrtkama i time dobivaju veća primanja”.
Problemi s kojima se žene susreću i u javnom i u privatnom životu nisu odraz njihovih mana i vrlina, već su sistemski problem položaja žena u društvu i neprilagođenosti društva za potrebe žena. Žene tijekom karijere više puta ulaze i izlaze na tržište radne snage jer su unutar obitelji primarno one roditeljice, njegovateljice i o njima ovisi socijalna reprodukcija radne snage. Stoga je ravnopravnost spolova cilj za čije se ostvarivanje borba vodi i u javnoj i u privatnoj sferi života.