Nedavni politički period u Europi presudno je obilježen grčkim referendumom održanim početkom srpnja. Na referendumu su stanovnici Grčke s izrazitom većinom odbili politiku Trojke koja već pet godina diktira sve aspekte ekonomskog i političkog života u Grčkoj. No, kao što je poznato, odluka grčkog naroda nije se politički niti ekonomski operacionalizirala, tj. sve se nastavilo po starom. Ne ulazeći trenutno u dimenzije Sirizine izdaje narodne volje, može se konstatirati kako su komentatori s raznih strana političkog spektra složni u jednome: politički epilog grčkog referenduma pokazao je granice demokracije u kapitalizmu. Bilo da su bili skloni tim granicama ili ne, konsenzualno se prihvatilo da bi realizacija demokratske volje prilično destabilizirala dominantnu ekonomsku logiku. Druga lekcija koju je ponudio grčki referendum, ali i krizna dinamika općenito, pomalo je ironične naravi i barem djelomično narušava klasičnu dihotomiju reformizam vs. revolucija: tzv. socijaldemokratske ili kejnzijanske intervencije politički su moguće jedino u periodima dovoljno visokih profitnih stopa.
S obzirom na te lekcije, ovim bi se dvotjednim tematskim blokom na Biltenu koji počinje 27. srpnja željeli spustiti na ponešto nižu razinu i razmotriti domete i limite demokratizacijskih procesa u upravljanjima javnim poduzećima, kao i na ulogu države, kao barem nominalno demokratski ustrojenog mehanizma, u koordinaciji odnosa između privatnih poduzeća. S jedne strane želimo ispitati kako se ponašaju javna poduzeća u uvjetima pritiska kapitala na dosad ne (sasvim) komodificirane sektore i usluge i koji im društveni akteri i poslovni modeli stoje na raspolaganju u nošenju s tim pritiskom, a s druge skicirati moguće demokratske oblike radničkog upravljanju u javnim poduzećima koji bi mogli poslužiti kao zametci budućih širih društvenih procesa. A da bi bili svjesni svih implikacija tih procesa nužno je analizirati ulogu države u kapitalističkom načinu proizvodnje, odnosno artikulirati ju van nametnutog ideološkog antagonizma država vs. tržište. Razmatrajući nezaobilazne funkcije države u reprodukcija kapitalističkih društvenih odnosa kroz nekoliko konkretnih primjera pokušat ćemo i odgovoriti na pitanje može li država (i do koje mjere) poslužiti kao instrument širenja demokratizacijskih procesa u sferi rada i upravljanja, koji su nužno uvjetovani s procesima dekomodifikacije. Ali, kao što znamo iz iskustava birokratizma i političkog klijentelizma, dekomodifikacija, odnosno eliminiranje profitnog motiva iz logike poslovanja, nije dovoljan uvjet za demokratizaciju.