Aktualna izbjeglička kriza, kao i brojne analize te katastrofe, dobrim su se dijelom koncentrirale na Mađarsku. Ta je zemlja zbog svojeg geografskog položaja jedna od gotovo neizbježnih stanica na putu izbjeglica s Bliskog istoka prema Njemačkoj. No pažnja koju je privukla Mađarska nije toliko vezana uz njezin geografski položaj ni prometnu važnost (po kojoj nipošto nije jedinstvena) koliko su je izazvali ekstravagantni i povremeno doista bizarni potezi tamošnje vlade. Mađarska vlast pod vodstvom Viktora Orbána već je više godina enfant terrible europske politike zbog svoje populističke demagogije koja naizgled socijalne mjere (poput poreza na financijske transakcije) pokušava legitimirati ekstremnom ksenofobijom.
Iako je tzv. “socijalni rasizam” već desetljećima ključ uspjeha ekstremne desnice u većini zemalja Europske unije, Mađarska je jedina zemlja u kojoj se ta retorika toliko dugo i toliko snažno emitira sa najviših instanci vlasti te redovito izaziva iritiranost eurobirokrata. Ne čudi stoga što je i gradnja ograde na granici sa Srbijom potaknula iste reflekse, pa su se liberalni komentatori zajedno s pojedinim zapadnim političarima požurili kritizirati “neeuropski” karakter mađarske politike, pri tom elegantno zaboravljajući da slična ograda na granici Bugarske i Turske postoji već gotovo dvije, a ona u španjolskim enklavama u Africi desetak godina, bez da je itko na relevantnim pozicijama ozbiljno osporavao njihov europski karakter.
Strašni islam
Ista licemjerna igra se nastavila i s nedavnim događajima na budimpeštanskom kolodvoru Keleti (Istočnom kolodvoru). Mađarska policija već danima periodično otvara i zatvara tu stanicu te najavljuje pa ukida vlakove zapravo prisiljavajući izbjeglice da ostanu u Mađarskoj – upravo ono što tamošnja vlada navodno pokušava spriječiti. Vidno oduševljen medijskom pažnjom koju je privuklo njegovo ekstravagantno ponašanje, Orbán se jučer u Bruxellesu upustio u tiradu nesuvislosti predstavljajući se kao zaštitnik “kršćanske Europe” na čijem se predziđu nalazi njegova zemlja. Sasvim karikaturalno, nije propustio spomenuti ni osmanski jaram pod kojim je Mađarska navodno stoljećima stenjala kako bi opravdao svoju averziju prema islamu.
Strah od “islamizacije” svakako je usmjeren prije svega zapadnoj publici. Osim što u Europskoj uniji muslimani predstavljaju mizernih 2% stanovništva, u Mađarskoj ih je nevidljivih 0,06%, iako islam ima autohtonu tradiciju u toj zemlji od Srednjeg vijeka. Drugim riječima, Orbánova križarska retorika je još apsurdnija od one njegovih kolega na Zapadu. Naposljetku, kao što je dobro poznato svim akterima ove priče, izbjeglice uopće ne žele doći ni ostati u Mađarskoj, pa je Orbánovo ratovanje protiv izbjeglica prije usmjereno onome što desnica na Zapadu razumije kao zaštitu vlastite nacionalne sigurnosti. Ne čudi stoga da je mađarska vlada i proizvodnju rasističke retorike autsorsala jednoj američkoj PR kompaniji.
Francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius nedavno je izjavio kako je po pitanju izbjeglica “ponašanje nekih istočnoeuropskih zemalja skandalozno”. No ako se Orbán doista pokazuje kao ekstremni desničar, on je prije ekstremni desničar Zapada, čije fobije reproducira i čije granice “brani” od izbjeglica. Pri tome je njegovo glumljenje mađarskog nacionalista i europskog nonkonformista jednako licemjerno kao i zgražanje zapadnoeuropskih diplomata nad njim.