Svega nekoliko mjeseci uoči datuma očekivanih izbora u Hrvatskoj, vlada na odlasku je požurila hitno ublažiti probleme brojnih dužnika kredita u švicarskim francima. Naime, kako objašnjavaju organizacije dužnika u više zemalja Istočne Europe, banke uglavnom zapadnoeuropskog porijekla svojim su klijentima u tranzicijskim zemljama u periodu 2005.-2010. godine intenzivno nudila kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima koje su predstavljale kao povoljnije zbog određenog rizika povezanog s vrijednošću te valute.
Vrijednost švicarskog franka je od onda nekoliko puta dramatično rasla, a s njom naravno i rate kredita, dovodeći mnoge dužnike u nemoguću situaciju u kojoj su vrijednost kredita već otplatili, a još uvijek su dužni cijeli iznos kredita. Dok dužnici objašnjavaju kako je riječ o sustavnoj prijevari od strane banaka, vlasti su uglavnom tvrdile kako su za nepovoljne kredite dužnici sami krivi jer su “pristali na te uvjete”. Sudski epilog spora oko kredita u francima još nije jasan, a brojni su sudovi, čak i u istoj zemlji na različitim stupnjevima, donosili potpuno suprotstavljene odluke.
Politički su pak vlade uglavnom bile prisiljene reagirati u nekom trenutku, suočene s brzim osiromašenjem velikog dijela srednje klase koja se u pretkriznim godinama upustila u kupnju nekretnine. Tako su ograničene mjere zaštite od skokova uvele i Mađarska i Rumunjska, nastojeći minimizirati “štetu” koju će to prouzrokovati bankama. I Hrvatska je prilikom zadnjeg skoka tečaja franka uvela skromna ograničenja rasta rate kredita, no posljednja predizborna najava vlade obećava potpunu konverziju kredita iz franaka u eure, tako trajno smanjujući rate.
Korak dalje otišla je poljska vlada o čijem će novom mandatu birači također odlučivati ove jeseni. Krediti poljskih dužnika biti će prema najavama konvertirani ne u eure, nego u lokalnu valutu zlote. No olaka predizborna obećanja već su izazvala prijetnje banaka tužbama, koje bi, s obzirom na neke dosadašnje presude, lako mogle i dobiti. U toj bi situaciji vjerojatno država nadoknađivala trošak bankama, dok bi se rate kredita vratile na staro (dakako, nakon izbora).
Vlasti će se tada bez sumnje izgovarati zakonskim ograničenjima zaštite potrošača od politika stranih banaka, pri tom elegantno zaboravljajući da su mandat na izborima formalno dobile kako bi zastupale interese svojih državljana i donosile zakone u njihovom interesu.