“Mi u potpunosti podržavamo Republiku Srpsku u svim aktivnostima”, izjavio je za Radio-televiziju Republike Srpske (RTRS) Norbert Hofer, predstavljen kao “predsjednik austrijskog parlamenta”. Izjava je dana prilikom posjete predsjednika jednog od bh. entiteta Milorada Dodika Beču, za vrijeme koje je insceniran i “državnički susret” između njega i Hofera. Dakako, unatoč svojoj službenoj funkciji, Hofer nije (kako bi to RTRS i Dodik htjeli sugerirati) tamo predstavljao austrijsku državu, a još manje je prezentirao njezinu vanjsku politiku. Naime, s obzirom na pravila austrijskog parlamenta, mjesto “Trećeg Predsjednika” parlamenta pripada opoziciji, pa je ono u ovom sazivu dodijeljeno takozvanoj Slobodarskoj stranci Austrije (FPÖ) i njezinom predstavniku Hoferu.
Mali bečki igrokaz Dodiku je služio da falsificira prvo sebe kao “državnika” koji održava međunarodne sastanke iako nema državu, a zatim i da izmisli međunarodnu potporu još jednom od svojih referenduma. Dakako, Hoferova bjanko podrška “svim aktivnostima RS” prezentirana je kao državna potpora Dodikovom referendumu, iako je iz izjave austrijskog političara sasvim jasno kako nije upoznat s detaljima Dodikovog najnovijeg demonstriranja državnosti “Srpske”. Austrijski ultradesničar i njegova stranka imali su vlastitu računicu u kavi i kolačima sa bosanskohercegovačkim političarem: izmusti potporu šovinistički orijentiranog dijela srpske emigracije, kojem se već godinama dodvoravaju islamofobnom retorikom, uoči skorih lokalnih izbora u Beču.
Pragmatični ekstremizam
Sudeći prema anketama, na izborima koji se održavaju sljedećeg mjeseca FPÖ ima ozbiljne šanse da prestigne socijaldemokratsku stranku (SPÖ) koja nije izgubila izbore u Beču od kad je obnovljen parlamentarni sustav 1945. godine. Dodikov eksplicitni poziv Srbima da glasuju za tu stranku ne može im škoditi, osobito ako i Dodik i FPÖ svoje kampanje koncentriraju na poticanje islamofobije. Njihova ideološka bliskost nedavno je demonstrirana i u srbijanskim desničarskim tabloidima. Dodikov se lik tako pojavio na naslovnici beogradskog Nedeljnika koja najavljuje “ekskluzivno otkrivanje Dodikovih tajnih (sic!) planova o stvaranju nezavisne Srpske”. Ekskluzivni intervju, osim standardnih Dodikovih fraza, donosi i njegove eksplikacije neodrživosti BiH s obzirom na “propast multikulturalizma u Europi”.
Drugim riječima, civilizacijsko-kulturološke vrijednosti Milorada Dodika i općenito bosanskohercegovačkog srpstva toliko su daleke i nespojive s onima npr. predsjednika Stranke demokratske akcije (kojeg Dodik sasvim neformalno naziva Bakirom) i općenito bh. muslimana da je raspad zajedničkih institucija na razini BiH naprosto neminovan. Preuzimanjem teza zapadne ekstremne desnice i njihovom karikaturalnom primjenom na BiH kako bi legitimirao svoje neposredne interese Dodik doista demonstrira politički talent i nos za “duh vremena”. To je bez sumnje upravo onaj talent koji je prepoznala i međunarodna zajednica kada ga je 1998. godine, kao “socijaldemokrata” i zapadnog čovjeka, postavila na čelo manjeg bh. entiteta kako bi tamo doprinio rješavanju institucionalnog kaosa koji je sama par godina ranije uspostavila.