Prema rezultatima istraživanja koja redovno provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), rast plaća profesora od 5 posto u korelaciji je s boljim rezultatima kod učenika u omjeru od 5 do 10 posto. Da bi se bolje razumjelo zašto prosvjetari u Hrvatskoj ponovno štrajkaju, potrebno je preformulirati u mejnstrimu popularno, a generičko pitanje “podržavate li štrajk”, na način koji javnosti može približiti važnost ne samo štrajka nego i njegovog ishoda za nužno povećanje kvalitete obrazovanja. Kontinuirano je dokazivana znanstvena činjenica izravne povezanosti visine plaća učitelja s ishodima učenja. Ovim se aspektom kvalitete obrazovanja pedantno bavi OECD. Prema svim njihovim istraživanjima kvaliteta obrazovanja izravno je posljedično povezana s visinom plaća profesora i učitelja na svim obrazovnim razinama, od vrtića do visokog obrazovanja.
Postoje dva moguća objašnjenja zašto su plaće profesora izravno vezane s uspješnosti učenja. Prema prvome, viši će platni razred privući sposobnije kandidate u ovu profesiju. Kako raste interes za učiteljsku profesiju, struka postaje kompetitivnija što znači da će prosječne sposobnosti potrebne za ulaz u profesiju također narasti. Učinkovitost i motivacija tako regrutiranih profesora raste, što se u konačnici prelijeva pozitivno na učenike. Drugi mehanizam koji objašnjava ovu vezu ponešto je suptilniji i može se svesti na to da povećanje plaća profesorima i učiteljima poboljšava njihov položaj u nacionalnoj distribuciji prihoda čime raste status profesorske profesije zbog čega se veći broj mladih ljudi odlučuje za ovo zanimanje. Rast popularnosti nastavničke struke olakšava regrutiranje sposobnijih kadrova. Navedene teze moguće je provjeriti u redovnim godišnjim publikacijama OECD-a “Education at the glance“. Indikatori kojima se ove teze mjere sastoje se od udjela profesora u ukupnoj radnoj snazi, njihovoj plaći po ulasku i nakon 15 godina karijere, zatim udjelom financiranja obrazovanja u BDP-u te u konačnici ishodima učenja, poput PISA istraživanja koja mjere osnovne vještine čitanja i računanja kod petnaestogodišnjaka.
Ne radi se ovdje ni o kakvom mutnom procesu s neizvjesnim ishodima, već o dugotrajnom i transparentnom procesu s prilično predvidljivim rezultatima. Najbolji primjer tome je Finska koja je reformu svog obrazovnog sustava započela u drugoj polovici prošlog stoljeća te sada već 20-30 godina ubire rezultate ove reforme. Istim putem idu i zemlje poput Islanda, Norveške, Singapura, Estonije, itd… te se i u rezultatima njihovih učenika već vide rezultati. Primjerice u Finskoj je potražnja za nastavničkim zanimanjem toliko visoka da tek 10 posto kandidata uspije upisati učiteljski smjer. Istovremeno, plaće profesora u toj zemlji jednako su visoke kao one liječnika i odvjetnika.
Nema besplatnog ručka za političare
Kvalitativna reforma obrazovnog sustava ne može se provoditi sa figom u džepu. Sve aktualne mjere koje navodno streme poboljšanju kvalitete obrazovanja izlišne su ukoliko se profesorima ne povećaju plaće. Odgovor da sredstava za ovo nema nedostatan je odgovor jer su u tom slučaju svi ostali projekti koje Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta provodi zajedno sa svojim lokalnim i stranim agencijskim partnerima prilično izlišni, a njihovi longitudinalni ishodi potpuno zanemarivi. Najbolji predizborni potez Milanovićeve vlade u ovom trenutku bio bi da umjesto tražene povišice od 4 posto prosvjetarima da povišicu plaće od 10 posto. Mlađe generacije nesumnjivo će profitirati od takvog poteza.
Kvalitetno obrazovanje radikalno povećava vjerojatnost pronalaska dobrog posla i omogućava veću zaradu. Visokoobrazovani pojedinci manje su pogođeni negativnim posljedicama nezaposlenosti. Vještine koje se danas traže na tržištu radne snage uglavnom su temeljene na znanju i informacijama. Time je uvjetovana i toliko značajna promjena u potražnji radne snage da je minimalan ulazak na tržište radne snage postala srednjoškolska diploma, dok je fakultetsko obrazovanje postalo preduvjet za pronalazak dobrog posla. Prema PISA istraživanjima koje provodi OECD vještine stečene formalnim obrazovanjem odraz su ekonomskog i socijalnog stanja, a ne broja godina provedenih u formalnom obrazovanju. U zemljama koje prate finski obrazovni model kvalitetno obrazovanje dostupno je svim učenicima jednako, neovisno o socioekonomskom statusu obitelji iz koje dolaze. U Estoniji, Islandu i Norveškoj učenici postižu jednako dobre rezultate neovisno o svom socijalnom podrijetlu, suprotno je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim državama.