Europska komisija je zajedno s Turskom razradila plan s ciljem zaustavljanja priljeva izbjeglica u Europu, pišu njemačke novine, a prenosi HINA. Primarno to podrazumijeva čvršću kontrolu vanjskih (ali i unutarnjih) granica EU. Od Turske se očekuje da čvršće štiti svoju granicu s Grčkom, od Grčke da čvršće čuva svoje južne granice. Turske i grčke službe koje kontroliraju granicu na moru zajedno bi treble patrolirati istočnim dijelom Egejskog mora. Koordinaciju akcije predvodit će Frontex koji će vraćati sve izbjeglice natrag u Tursku. EU će nadalje sufinancirati 6 novih kampova u Turskoj s kapacitetom za smještaj dva milijuna ljudi. Od zemalja članica EU i dalje se pritom očekuje prihvat ukupno svega pola milijuna izbjeglica prema raspoređenim kvotama. Na ovaj se način između ostalog planira spriječiti krijumčarenje ljudima koje završava velikim brojem smrti. Prema nekim procjenama, na novi život u Europi cilja otprilike milijun i pol ljudi, dok su još 4 milijuna ljudi smještena u izbjegličkim kampovima u Turskoj, Egiptu, Libanonu i Jordanu, dok je određeni broj ljudi prihvatio i sam razrušeni Irak.
Političari europskih zemalja čija retorika nije eksplicitno ksenofobna, horski uvježbano ponavljaju kako se ovaj problem treba rješavati “tamo gdje je nastao”, referirajući se pritom prvenstveno na zemlje s vanjskim granicama EU i zemljama koje graniče s EU. Argument kako je problem s izbjeglicama nastao u Grčkoj ili Turskoj podcjenjujući je prema europskoj javnosti. Ksenofobija pojedinih, zapravo većine članica europskih zemalja, neopravdana je i socioekonomski, a da ovdje ne govorimo nekim radikalno lijevim “ideološki obojenim” diskursom dokazuje veći broj tekstova objavljenih na ovu temu i iz ovog kuta gledanja u mainstream medijima diljem svijeta, od kojih ćemo ovdje izdvojiti tek primjer teksta objavljenog u New York Timesu. Popularni NYT tako piše kako je europska retorika izbjeglica kao tereta neopravdana jer prema svim istraživanjima, izbjeglice će više ekonomski doprinijeti Europi nego što će parazitirati na socijalnoj pomoći.
O koristi migracija
Prema tim istraživanjima, piše NYT, imigranti daju poticaj ekonomiji povećavajući aktivnu radnu snagu ali i porast potražnje za konzumentskom robom. Imigranti također državi plate više poreza nego što prime pomoći od države. Čak ni priljev velikog broja izbjeglica s kojim se suočava Europa, ne znači manji broj poslova zbog izbjeglica, jer ekonomije nemaju ograničeni broj poslova, već izbjeglice osvježavaju ekonomije zemalja u koje dolaze novim setom vještina, a često se i samozapošljavaju ali i stvaraju nove poslove zapošljavanjem drugih ljudi. Ovi argumenti imaju dodatnu težinu ako se u obzir uzme da Europa bilježi trend starenja stanovništva i niske fertilnosti. Tako primjerice Njemačka, najotvorenija primanju velikog broja izbjeglica (za razliku od Francuske ili Velike Britanije koje bilježe veći prirodni prirast nego Njemačka), već sad uvelike ovisi o uvezenoj radnoj snazi, a do 2050, ta će se ovisnost samo povećavati. NYT citira i studiju u kojoj je analizirano što bi se dogodilo u Velikoj Britaniji kad bi se priljev imigranata u tu zemlju smanjio prema projekcijama premijera Davida Camerona te zaključuje kako bi takvo smanjenje smanjilo britanski BDP te prisilio britansku vladu da poveća poreze kako bi održali ravnotežu državnog proračuna.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda, omjer aktivnog i pasivnog stanovništva u Europi do 2050 će se smanjiti sa 4 radnika naspram jednog umirovljenika na 2 radnika prema jednom umirovljeniku, što će se također negativno odraziti na europske ekonomije. Zaključak bi stoga bio da Europa treba ove imigrante u jednakoj mjeri u kojoj oni trebaju nju. Dok se tretman Europe prema izbjeglicama ne promijeni, na svima je da učine sve u svojoj moći da se izbjeglicama olakša put prema ciljanim destinacijama. Volonteri na istočnoj granici Hrvatske upozoravaju građane kako još uvijek nedostaje muških cipela i jakni. Također pozivaju ljude da doniraju samo čitave odjevne komade. Stvari koje su složene i sortirane po dobi, spolu i veličini može se odnijeti izravno u kamp u Opatovcu, dok nesortirane stvari treba dostaviti Crvenom križu u Županji. Najviše se traže sportske cipele i tenisice, te tople sportske nepromočive jakne srednjih i malih veličina. Dobra vijest s granice Hrvatske i Srbije je i da se odnosi normaliziraju te je napokon došlo do koordinacije hrvatskog i srpskog Crvenog križa/krsta, a od danas se koordiniraju i različite medicinske organizacije s obje strane granice.