Na repertoaru predizbornih prepucavanja i obećanja jučer se našao i nogomet. Ne čudi s obzirom da je hrvatska nogometna reprezentacija jučer na Malti igrala zadnju kvalifikacijsku utakmicu za europsko prvenstvo. Pobjedom i poklapanjem ostalih rezultata “repka” je uspjela izboriti nastup u Francuskoj, a vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza uspjelo priskrbiti privremeno zatišje u “ratu” koji se vodi protiv njih. Ipak, taj “rat” koji ovisno o prigodama uvijek prijeti eskalacijom priskrbio je nogometu status nezaobilazne predizborne teme. Tako su ga jučer dotaknuli premijer Milanović i protukandidat mu na izborima Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a i vođa tzv. Domoljubne koalicije.
Potonji je svoj stav i “obećanje” iznio na skupu u Šibeniku, pokazavši pritom potpuno nerazumijevanje cijele situacije. Pošto se predizborni skup održavao u Dalmaciji, Karamarko je pomislio, ili netko drugi umjesto njega, da bi se moralo spomenuti i Hajduka. Učinilo se to i zgodnim pošto ne može ići direktno protiv HNS-a jer u njegovim tijelima dominiraju članovi HDZ-a, a bilo ih je i u publici, i stranačkog financijera Zdravka Mamića, pa je o nogometu koji se ne može izbjeći krenuo zaobilazno i rekao: “Hrvatska demokratska zajednica neće dopustiti propadanje Hajduka, što se sada događa.” Nesnalaženje je pritom frapantno. Hajduk igrački, upravljački i financijski nije ovako dobro stajao godinama, a za mehanizme njegova propadanja, zaustavljenog iniciranjem demokratskih upravljačkih metoda, krivi su većinom upravo HDZ-ovi kadrovi.
Igralište kao politička arena
Dok je Karamarkovo “obećanje” kombinacija neznanja i trapavih ulizivačkih strategija, obećanje premijera Milanovića spada u klasičnu predizbornu dramaturgiju. Gostujući sinoć na televiziji N1, u emisiji “poslovnog anđela” Saše Cvjetojevića, Milanović je izjavio: ” Nismo odustali. Vratit ćemo Hrvatskoj njezin nogomet iz kandži jednog čovjeka i jedne partije. Reprezentaciju ćemo vratiti hrvatskim navijačima, vratit ćemo nogomet.” U žanru SDP-ovog “domovinskog rebrandinga”, po naputku američke PR agencije, Milanović je jednostavno obećao da će učiniti ono što u prethodnom mandatu nisu učinili. Osim što su nevoljko usvojili novi zakon o sportu, isključivo iz razloga da si ne prokockaju poneki glas.
Iako nogomet sigurno neće i ne bi ni trebao predstavljati presudnu predizbornu temu, prilično zgodno raskrinkava političke strategije obiju najjačih stranaka. Kao što je i navijačima i svima onima koji su zainteresirani za demokratizaciju nogometa i odstranjivanje trenutne vrhuške jasno, politički poticaj ne može doći iz stranačke sfere. Pomalo neočekivano, čini se da bi najkorisnija politička poluga, nakon što je i “repka” izmaknula, mogla postati sama nogometna igra. Naime, nakon što je prije godinu dana bojkotiran derbi Dinamo – Hajduk i utakmica nije odigrana kako bi se ukazalo na probleme u hrvatskom nogometu i autokratsko vladanje Zdravka Mamića, čini se da danas utakmice i nogometna taktika postaju najdostupnije političko sredstvo.
Razlog tome je činjenica da se Hajduk približio Dinamu na bod zaostatka i sudeći po igri neizvjesnost bi mogla potrajati. A kako je svjedočio i zadnji derbi, sudačka organizacija se neće libiti prisilno zaustavljati Hajduk u borbi za titulu. Dok god Hajduk bude igrao dobro i držao korak za Dinamom, rast će i politički pritisak jer si HNS ne može baš tako lako dopustiti da Dinamo ne bude prvak. A teško da se može zamisliti interesantniji i ljepši nogomet od onog u kojem sama igra postaje više od nogometa.