Prištinski univerzitet je po mnogo čemu jedna od ključnih institucija na Kosovu. Osim uloge unutar obrazovnog sistema i simbolične historijske težine, univerzitet je posljednjih godina bio i mjesto oko kojeg su se vodile neke ključne političke bitke. Njegova bi veća samostalnost mogla znatno utjecati na razvoj nužne kritike dosadašnjih razvojnih i političkih modela u ovoj zemlji.
Prošlog četvrtka, nekoliko stotina Kosovara, uključujući i neke istaknute umjetnike, novinare i aktiviste civilnog društva, javnim su okupljanjem dali potporu rektoru Prištinskog univerziteta Ramadanu Zejnullahu i većoj autonomiji te institucije. Dan ranije, mediji su objavili da je Univerzitetsko vijeće rektoru izglasalo otkaz, što je smjesta izazvalo ogorčene reakcije, čak i u glavnim medijima, koji su objavili i pozive na protest. Očekivani veliki odaziv na protest ipak je donekle umanjila objava Ministarstva obrazovanja koje je odluku Univerzitetskog vijeća ukinulo svega sat vremena prije početka protesta.
Oni prosvjednici koji su se ipak odazvali zahtijevali su pet stvari: vraćanje rektora na njegovu poziciju (što je tada već bilo ispunjeno), raspuštanje Univerzitetskog vijeća, raspuštanje Senata univerziteta, promjenu Zakona o visokom obrazovanju i raspisivanje izbora na Prištinskom univerzitetu. Osim poništavanja odluke Univerzitetskog vijeća, ministarstvo je nešto kasnije iskoristilo svoje zakonske ovlasti i da otpusti predsjednika tog tijela, a vlada je naposljetku raspisala nove izbore na Univerzitetu.
Otpor upravi univerziteta
Univerzitet u Prištini provodi čak 90% visokog obrazovanja u zemlji i u tom je smislu jedna o ključnih obrazovnih institucija na Kosovu. No univerzitet se dugo bori s optužbama za korupciju, a mnogi rektora Zejnullahua vide kao čovjeka koji može stati na kraj toj reputaciji. Tome je dosta doprinio način na koji je aktualni rektor došao na svoju poziciju. Naime, njegov se prethodnik Ibrahim Gashi prošle godine našao u centru velikog skandala povezanog s objavom članaka u znanstvenim časopisima koji su potrebni za izbor u zvanje.
Iako je poznato kako mnogi od časopisa u kojima se objavljuju članci da se ispune “kvote” za zvanje nisu osobito izbirljivi, skandal je izbio kada je jedan anonimni autor časopisu u kojem je Gashi objavljivao svoje članke poslao malo prerađenu verziju Manifesta komunističke partije. Očekivano, časopis je tekst objavio kao “izvorni znanstveni članak” nakon čega je “autor” o cijelom incidentu obavijestio medije.
Skandal je izazvao veliko nezadovoljstvo u akademskoj zajednici na Kosovu, a profesori i studenti udružili su se u zahtjevu za Geshijevom smjenom. Javna okupljanja protiv Geshija policija je nasilno razbila pendrecima i suzavcem, no to je samo potaknulo i do tada slabo zainteresirane građane da se priključe novim protestima.
Reforme i nezadovoljnici
Nakon nekoliko dana kontinuiranih protesta, Geshi je bio prisiljen podnijeti ostavku, iako je nastavio braniti svoj akademski kredibilitet. Skandal je također potaknuo i ostavku četvero članova Univerzitetskog vijeća koje bira rektora, a s obzirom na specifične okolnosti u kojima se sve događalo, ostatak Vijeća u svoj je sastav kooptirao članove pojedinih organizacija civilnog društva, umjesto dotad uobičajenih članova stranaka koje dijele vlast. To je naposljetku omogućilo i izbor Zejnullahua za rektora.
No ni novi rektor nije izbjegao suočavanje sa snažnom opozicijom i protestima. Studentski parlament je uz potporu pojedinih profesora nastojao organizirati otpor njegovim reformama koje uključuju i pooštravanje kriterija studentima za upis sljedećeg semestra. Uz to, pooštreni su i kriteriji za izbor u zvanje za profesore. Izbori u zvanje su do sad bili pitanje formalnosti i postojeći kriteriji se u praksi nisu poštivali. Uz strogu obavezu objave članaka u predviđenom roku, uveden je i kriterij prema kojem se članci objavljeni u časopisima malih privatnih univerziteta ne priznaju na Prištinskom univerzitetu.
Ova ograničenja potaknula su čak 28 od ukupno 42 članova i članica Senata univerziteta na potpisivanje zahtjeva za ostavku rektora. Rektor je pak predložio da članovi Senata koji su ujedno ministri, članovi parlamenta ili suci ne mogu istodobno primati pune plaće i na univerzitetu i na svojim drugim radnim mjestima.
Politička težina univerziteta
Rektor se uz sve to suočio i s otporom izvan akademskih krugova, prije svega od veterana Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK) čija su djeca ranije imala prvenstvo pri upisu na fakultet. Njegovo inzistiranje na ukidanju te privilegije bilo je uspješno i donijelo mu je auru moralnog autoriteta zemlje. Uz ovu reputaciju, snažnu potporu rektor uživa i od institucija “međunarodne zajednice”, a Samuel Žbogar, predstavnik Europske unije na Kosovu, uputio mu je i otvoreno pismo potpore.
Velika pažnja i naklonost medija može se objasniti simboličkim značajem ove institucije u suvremenoj kosovskoj povijesti. Univerzitet je osnovan 1969. godine, nakon velikih protesta kojima su kosovski Albanci zahtijevali univerzitet u Prištini na svom jeziku kao znak priznanja rastuće važnosti Kosova unutar bivše Jugoslavije. U velikim protestima 1981. godine, koji se smatraju ključnim događajem u stvaranju organiziranog otpora protiv srpske kontrole Kosova, univerzitet je igrao važnu ulogu, kao i na protestima 1997. godine protiv Miloševića.
Velika simbolička i historijska važnost te uloga koju univerzitet danas igra u obrazovnom sustavu Kosova također su pridonijeli i njegovoj političkoj važnosti za stranke na vlasti. Za stranke poput Demokratske stranke Kosova Hashima Thaçija, preuzimanje ključnih pozicija na univerzitetu 2005. godine bilo je uvod u osvajanje državne vlasti svega dvije godine kasnije.
Ograničenost promjena
Nisu rijetki primjeri iskorištavanja infrastrukture univerziteta izravno u predizborne svrhe. Na primjer, uoči izbora 2010. godine, dekan Sportskog fakulteta okupio je petstotinjak studenata na sastanak s tadašnjim premijerom Hashimom Thaçijem, što je naknadno interpretirano kao skup potpore njegovoj stranci. O važnosti studenata nešto govori i činjenica da je Thaçi uoči prošlih izbora kao svoj ključni predizborni potez proveo smanjenje školarina.
To ne čudi ako se uzme u obzir da čak 75% kosovskog stanovništva čine mladi, a studenti u toj populaciji čine “elitu”. No osim platforme za političke stranke, univerzitet bi potencijalno mogao biti i važna samostalna politička snaga, sposobna ponuditi kritiku društveno-političkih procesa. To međutim nije scenarij kome su aktualne političke snage u zemlji sklone.
Rektorov opstanak unatoč protivljenju “koalicije protiv kvalitete obrazovanja” u tom smislu predstavlja malen korak prema slabljenju stranačke kontrole univerziteta. No njegov najveći doseg je zaustavljanje najgorih zloupotreba moći, što nije dovoljno da bi univerzitet provodio svoju formalnu ulogu, i doprinio stvarnim pozitivnim promjenama na Kosovu.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović