Tek što je prije nešto više od dva tjedna srbijanski premijer Aleksandar Vučić otklonio mogućnosti prijevremenih parlamentarnih izbora (koje je sam tjednima prije najavljivao), odnosi između dvije najveće stranke vladajuće koalicije, Vučićeve Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, doživljavaju još jednu duboku krizu. Eskalaciju je navodno započela Facebook profilna fotografija jednog od istaknutijih mlađih funkcionera i potpredsjednika SPS-a Branka Ružića na kojoj pozira s osobom (“navijačem Partizana”) koja je u prijenosu utakmice reprezentacija Albanije i Srbije vrijeđala premijera skandirajući “Vučiću pederu”. Od stadiona preko Facebooka, skandal bi napuhan van svih proporcija mogao odlučivati o sastavu nove vlade i datumu izbora u Srbiji.
Dok je Vučić incident komentirao karakteristično pasivno-agresivno, “čestitajući” onima koji ga vrijeđaju na “uspješnosti”, njegovi najbliži suradnici reagirali su znatno ofanzivnije. Vicepremijerka i članica SNS-a Zorana Mihajlović prvo je zahtijevala da Dačić smijeni Ružića, no nakon što je SPS pokazao spremnost da se izvine Vučiću i SNS-u, Mihajlović je zaoštrila retoriku te se prvo u izjavi za medije retorički zapitala “što je sledeće, da neki poslanik SNS-a vređa SPS”, a zatim već sljedeći dan izjavila kako članovi SPS-a “nisu ljudi, već gotovo bednici”. Iako je ovog puta “svađu” formalno započeo funkcioner SPS-a, koji se međutim brzo povukao, ovo nije prvi put da se iz redova SNS-a ili njegovih satelita čuju zahtjevi da se manji koalicijski partner eliminira iz vlasti.
Vučić bez alternative
Poznato je kako je vladajuća koalicija sklopljena bez prave potrebe jer je SNS na izborima prošle godine sa drugim strančicama na svojoj listi osigurao preko polovice mandata, dakle dovoljno za samostalno sastavljanje vlade. Uključivanje manjeg partnera kojem je namijenjena svojevrsna uloga “gromobrana” (na koji se mogu usmjeravati prigovori vladajućima) ipak se pokazala korisnom. Istodobno, stalna prijetnja izbacivanjem iz vlade disciplinirala je SPS do gotovo degutantne razine servilnosti. I na posljednje prozivke “gotovo bednika”, u toj su stranci reagirali izrazima lojalnosti premijeru i pozivima na zajednički rad “za Srbiju”. Ovakav tip dvorsko-tabloidnih igara postaju dominantni oblik parlamentarne politike u Srbiji s obzirom nedostatak funkcionalne opozicije, kako Vučićevoj stranci, tako i njegovoj politici.
Naime, gotovo istodobno s “aferom Ružić”, objavljeno je i istraživanje stranačkih preferencija birača prema kojem SNS uživa potporu preko 50% birača, dok je SPS, sa svojih nešto manje od 9%, jedina druga stranka koja je sigurna da ulazi u parlament.